Kada je Kristofer Bezen povratio svest nakon teške automobilske nesreće bio je paralisan od vrata nadole. Prognoza nije bila obećavajuća. Rečeno mu je da možda nikad neće povratiti kontrolu nad ekstremitetima.

Ali on je uspeo. Makar nad jednim delom tela. On može da pokreće gornje ekstremitete, ruke i ramena. Može da se neometano hrani, dopisuje sa prijateljima i porodicom, pa čak i da ih zagrli. Za njega, ovo je ponovni povratak u život. Kako se desilo ovo svojevrsno čudo?

Krisu je data šansa da učestvuje u kliničkom ispitivanju koje je organizovao Univerzitet u Južnoj Kaliforniji i kompanija Asterias Biotherapeutics. On je bio jedan od petoro prethodno paralizovanih pacijenata koji su iskusili povećanu pokretljivost nakon ispitivanja.

Studija je uključivala ubrizgavanje eksperimentalne doze od 10 miliona AST-OPC1 matičnih ćelija direktno u njegovu kičmenu moždinu. Hirurški tim je predvodio Čarls Liu, lekar, profesor i direktor USC Neurološkog centra.

Doktor Liu objašnjava da su pacijenti sa povredama kičmene moždine obično podvrgnuti hirurškom zahvatu koji stabilizuje kičmu, ali generalno malo toga uradi da obnovi motornu ili senzornu funkciju.
„Sa ovom studijom, testiramo proceduru koja bi mogla da popravi neurološku funkciju, koja bi podrazumevala razliku između trajne paralizovanosti i korišćenja ruku i šaka. Popravak nivoa funkcije bi mogao značajno da unapredi živote pacijenata sa ozbiljnim spinalnim povredama“, reči su dr Liua.

Dve nedelje nakon tretmana, Kris je počeo da pokazuje znakove poboljšanja. Tri meseca kasnije mogao je da iskusi relativnu nezavisnost jer je bio sposoban da samostalno obavlja rutinske poslove poput pranja zuba i samostalnog hranjenja. Za njega je mogućnost da samostalno obavlja ove svakodnevne aktivnosti bio ogroman napredak u kvalitetu života. Uspeo je da ponovo koristi telefon, da piše, upravlja motorizovanim kolicima i zagrli svoje prijatelje i porodicu.

Dr Liu objašnjava da je Kris ponovo obnovio dva nivoa kičmene moždine koji su značili razliku između nekih pokreta i odsustva pokreta uopšte. Razliku između ličnog dostojanstva i totalne zavisnosti od drugih.

AST-OPC1 ćelije su razvijene u kompaniji Asterias Biotherapeutics korišćenjem embrionalnih matičnih ćelija koje su potom konvertovane u ćelije koje se normalno mogu naći u mozgu i kičmenoj moždini. Njihova funkcija je da održavaju zdravo funkcionisanje nervnih ćelija. Klinička ispitivanja testiraju bezbednost injektovanja visokih doza AST-OPC1 ćelija.

Lekari nisu garantovali da će Krisov oporavak dalje napredovati, ali istraživanja matičnih ćelija se nastavljaju i čini se da predstavljaju ogromnu nadu za ljude koji žive sa spinalnim povredama.

Izvor: thepowerofideas.ideapod.com